Moja tuga i ja smo neprestano ratujemo.
Ona meni govori svoje bolne price, ja njoj kako svaka tuga ima i svoju malu srecu...Jer, ja bar nekako mislim da me tuga oplemeni...i da iz nje izadjem bolja, izadjem jaca,....
Nekada je, priznajem,lijepo sa mojom tugom.
Same ona i ja, nerazdvojne prijateljice, "jaranice" , mozemo jedna drugoj sve sapnuti,
a da niko ne zna...Tek ponekad pokoja suza narusi nase intimno drugovanje, ali suze primamo u drustvo...one teku tiho...
Toliko je tuga bilo...ni broj im ne znam, ni red, ni jacinu...ne znam ni cime bih ih izmjerila, jer suze ne mogu biti mjerna jedinica. Ne isplace svako svoju tugu.
Tuzna - zbog izgubljenog prijateljstva ili ljubavi (sta god bilo to)
Tuzna-umorna od trauma i shoka. Od lijekova-bez lijeka za tugu...
Izgubila sam prijateljstvo-ljubav...vrijedno..nenasminkano..iskreno... i iako smo znali da je rat gospodar.
Nismo mi mogli gospodariti drugima...Tuga gospodari sada, suza u oku ne pita za srecu 
Ja svoju tugu za prijateljstvom-ljubavi tjeram od sebe godinama, i sve se nadam.....NADAM,
Nadam da cu usmjeriti korak u pravcu radosti ,da ce mi njegove usne jednom obrisati suzu....
Al' tuga nema rok trajanja...ZNAM !!!!!
Ida_
